Novi život starih utvrda

Na skoro svakom koraku kroz Hrvatsku osjeća se duh davnih vremena, on je vidljiv u ostacima  utvrda, kula i zidina koje su stoljećima branile naše gradove. Te građevine nisu samo povijesni ostaci, već živopisni svjedoci političkih i povijesnih prilika regije. Unatoč njihovoj iznimnoj vrijednosti kao segmenta kulturne baštine, dugo su bile zanemarivane u smislu istraživanja i obnove. Svaka utvrda priča svoju priču o graditeljima i prevladanim izazovima. Danas, osim podsjetnika na burna vremena, mogu dobiti novu svrhu kao kulturni, obrazovni, društveni i turistički centri. Realizacija tog potencijala zahtijeva koordiniranu suradnju znanstvenika, stručnjaka i lokalne zajednice, za što je upravo Fortikon 2025. pružio platformu.

Hrvatske fortifikacije kroz stoljeća – Fortikon 2025. znanstveni je skup održan 27. i 28. studenoga u Edukacijskom kampusu tvrđave sv. Ivana u Šibeniku u suorganizaciji Instituta za povijest umjetnosti i Tvrđave kulture Šibenik, pod pokroviteljstvom Ministarstva kul­ture i medija RH, Grada Šibenika i Šibensko-kninske županije, u sklopu istraživačkog projekta Instituta za povijest umjetnosti Od lokalnog do regionalnog. Umjetnost Jadranske Hrvatske od srednjeg vijeka do 19. stoljeća (LoRegUm, 2023–2027), financiranog sredstvima Europske unije – NextGeneration­EU.

Prvi skup koji obuhvaća sve hrvatske utvrde

Ovaj znanstveni skup o fortifikacijskoj baštini predstavlja novitet jer je prvi takve vrste koji je obuhvatio cjelokupni hrvatski prostor, a ne samo specifične regije ili povijesne političke cjeline. Dodatno, nije postavljao ograničenja u pogledu razdoblja, već je tematizirao utvrde iz svih epoha. Zbog takve sveobuhvatnosti, ovaj se događaj nesumnjivo izdvaja kao novost u stručnoj zajednici.

Snimio Valerio Baranović

Poseban naglasak ovogodišnjeg skupa stavljen je na ulogu fortifikacija u suvremenom društvu. Iako su nekada služile isključivo u vojne svrhe, ove se strukture danas sve više prepoznaju kao vrijedni javni resursi, s potencijalom da postanu kulturne institucije, edukativne platforme, turističke atrakcije ili ključna mjesta za okupljanje zajednice. Odabir tvrđave sv. Ivana kao lokacije skupa upravo je stoga simboličan i reprezentativan – riječ je o obnovljenom i afirmiranom kulturnom dobru koje pokazuje kako povijesna obrambena arhitektura može dobiti novi život.

Zadovoljstvo skupom ne krije ni ravnateljica Tvrđave kulture Šibenik, Gorana Barišić Bačelić koja kaže: „Sjajno je da smo u Šibeniku u ova dva dana okupili zaista hrvatsku kremu u smislu naših kolega znanstvenika, istraživača fortifikacijske baštine i da su izlagači iz svih dijelova Hrvatske, pokrivaju sve naše regije i da imamo prilike i mi kroz naše primjere pokazati koliko sustavno mi kao ustanova radimo na istraživanjima utvrda i utvrđenja i u Šibeniku i njegovoj okolici.“

Fortifikacije kao javni resurs

Skup je okupio 33 izlagača, čime je ostvarena iznimna interdisciplinarnost. Uz istraživače iz akademskog i visokoobrazovnog sektora, sudjelovali su i stručnjaci iz prakse: arhitekti, djelatnici u konzervatorskim odjelima, predstavnici javnih kulturnih ustanova te restauratori i konzervatori. Svi su oni izravno uključeni u procese obnove, revitalizacije i upravljanja fortifikacijskom baštinom.

Ta dva dana Šibenik je postao žarište za stručnjake i znanstvenike čija istraživanja obuhvaćaju fortifikacije od Dalmacije i Istre do Slavonije te Bosne i Hercegovine. Izlaganja su pokrivala izuzetno širok tematski raspon, protežući se od kasnoantičkih i srednjovjekovnih utvrda, preko renesansnih mletačkih i osmanskih sustava, pa sve do austrijskih obrambenih struktura iz 19. stoljeća. Obrađene su i teme poput arhivskih izvora, arheoloških nalaza, tipološke analize, urbanističkih veza i povijesnog konteksta. Ova izuzetna geografska i kronološka pokrivenost omogućila je ključnu usporedbu metodoloških pristupa, interpretacijskih modela i tipoloških karakteristika obrambene arhitekture, kao i raspravu o zajedničkim izazovima i specifičnim regionalnim okolnostima.

 „Riječ je o arhitekturi koja ne proizlazi iz klasičnih estetskih i kompozicijskih načela, nego iz vojno-tehničkog promišljanja, poznavanja topografije, artiljerijskih dometa i trigonometrije, iz prilagodbe terenu i obrambenim zahtjevima“, govori Darka Bilić s Instituta za povijest umjetnosti, koja dodaje da „njihova interdisciplinarna narav – na sjecištu arhitekture, vojne povijesti, geografije i inženjerskih znanja – sama po sebi traži prostor u kojem se takvi pristupi mogu predstaviti, usporediti i uskladiti u stručnom
dijalogu.“

Ovi slojeviti i raznoliki spomenici predstavljaju jedan od najvrjednijih dijelova hrvatske kulturne baštine te su ključni za razumijevanje povijesnih, urbanističkih i političkih procesa na hrvatskom prostoru. U današnje vrijeme, kada su njihove nekadašnje obrambene zadaće izgubile prvotnu svrhu, sve se češće promatraju iz nove perspektive: kao kulturna dobra koja mogu biti obogaćena novim sadržajima, dobiti nove funkcije i zauzeti važniju ulogu u životu lokalnih zajednica.

Pravi smisao i važnost ovakvog događaja najbolje se mogu razumjeti kroz izjave i iskustva stručnjaka, pa tako arhitekt Ivo Vojnović poručuje: „Čini mi se da je ovo jedan dobar iskorak za otvaranje ovih tema fortifikacije koje su na neki način zanemarene jer nisu toliko možda estetski zanimljive. One su utilitarne, prije svega služe obrani i zbog te svoje funkcije su dosta i oštećene. Tko da otkrivamo sad jednu zgodnu temu s ovim našim istraživanjima.“

Stručni dijalog za
budućnost

I arheolog i konzervator Ivan Alduk je oduševljen prvim Fortikonom te poručuje da se „u duljem razdoblju nije bavilo arhitekturom i općenito fortifikacijama u Hrvatskoj da bi u posljednje vrijeme sve nekako naraslo. Sve je više i više kolega koji se time bave, a za konzervatore je to od vrlo velikog značenja jer fortifikacije su nešto potpuno drugačije od primjerice crkava. Nama ovo znači jako puno zbog prirode našeg posla jer kao konzervatori ne stignemo sve to obrađivati kako bi trebali i ovakvi znanstveni skupovi, kolege koji se time bave su nam zbilja od velike pomoći. Tim više što ovaj skup nije posvećen određenoj vrsti fortifikacija ili samo nekom uskom razdoblju nego svemu, fortifikacijama na ovom hrvatskom povijesnom prostoru.“ Ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti Katarina Horvat Levaj podsjetila je da se Institut ovim temama bavi od samog osnutka: „Tko istražuje povijesni razvoj neke urbane aglomeracije ili općenito prostora, fortifikacije su ključne.“

Smisao znanstvenih skupova ne iscrpljuje se samo kvalitetno prezentiranim temama, nego još više u upoznavanju i interakciji među sudionicima, pa je nesumnjivo tako bilo i ovaj put. Organizatori vide Fortikon 2025. kao početnu točku za stalnu suradnju i buduća okupljanja, kako unutar zemlje, tako i globalno. Njihova je vizija da se skup razvije u dugoročnu platformu za efikasnu razmjenu informacija, pristupa i inovativnih ideja o tome kako zaštititi, interpretirati i uspješno uklopiti fortifikacije u današnje prostorne, kulturne i društvene okvire.

Sve navedeno vrlo lijepo je sažeo jedan od organizatora, povjesničar Josip Pavić naglasivši da „poanta svih skupova nije da se pohvalimo sa svojim nego da vidimo što drugi rade i međusobno napredujemo“.

Možemo zaključiti da je Fortikon 2025. napravio novi iskorak u stručnom promišljanju, čime direktno potiče održivu revitalizaciju hrvatskih fortifikacija u skladu s modernim kulturnim i društvenim potrebama.